Stigla je pizza!
utorak, 22.11.2011.
Kvalitetna usluga počinje i prije nego što je moguće naplatiti je. Jučer nam je na vrata pozvonio ljubazni dostavljač iz obližnje pizzerije, ponudio besplatnu pizzu i nekoliko letaka, promotivno iznenađenje koje je došlo baš u vrijeme ručka. Pizza je bila svježe pečena, topla i ukusna, apsolutno su nas osvojili! Budući da često u vrijeme ručka naručujemo hranu, sačuvali smo letak, za neki drugi put. Zaista je pohvalno što su odlučili napraviti promociju na taj način, ne samo zbog besplatne pizze već i osobnog pristupa koji, kao što već znamo, osvaja brže od samog letka ili web stranice. Ostale pizzerije tvrde da imaju najbolju pizzu, pizzeria Finocio je najprije dala na probu i nenametljivo prepustila odluku kupcu. Zbilja fantastičan primjer privlačenja gosta, za svaku pohvalu!
Objavljeno 22.11.2011. u 15:07 | 0 komentara | Ispiši | #
KAKO RIJESITI REKLAMACIJU?
srijeda, 12.10.2011.
Jucer sam s obitelji bila u tjednom sopingu u Intersparu. Uz to sto je on najblizi veliki soping centar u kojem mogu obaviti svoju tjednu kupovinu, tamo se uvijek osjecam ugodno, vec dobro znam gdje sto stoji i moram priznati da nikad nisam dozivjela neku neugodnu situaciju. Jucer vadim iz vrecica sve sto smo kupili i odmah pripremam veceru. Izmedu ostalog uzeli smo i prsut koji je bio na akciji. Odmotavam papir u koji je bio zamotan i osjetim cudan miris, mozda je bolje reci smrad. Prvo pomislim da mi se ucinilo jer imam jako izostren njuh i osjetim neke mirise koje drugi ne osjete. Rezem prsut i slazem ga na tanjur, prilazi mi suprug i on takoder primjeti strasan smrad. Automatski vraca prsut u papir, lijepi racun na njega i moli me da ga sutra reklamiram i vratim. Moram priznati da jos nikad nisam reklamirala nacetu hranu i sumnjala sam da cu nesto uspjeti napraviti po tom pitanju. A jos nisam bila sigurna niti je li taj "smrad" uobicajen za tu vrstu prsuta ili se ipak nesto pokvarilo. Danas dolazim na odjel info pulta i pitam ljubaznu djelatnicu da li kod nje mogu obaviti reklamaciju ili ce me ona uputiti na odgovornu osobu. Pita me sto se dogodilo i ja joj ispricam i pruzim zamotani prsut. Molim je da ga otvori i pomirisi da se osobno uvjeri o cemu pricam. Ona bez ikakvog pogovora zove voditeljicu delikatesa i pita me na koji nacin zelim refundaciju, bez da je otvorila prsut i išta provjerila. Pita me zelim li da mi narezu novi prsut ili zelim povrat novca.Odgovaram da zelim povrat novca sto je ona istog trenutka i ucinila.Dobila sam tocan iznos novca direktno na pultu i sve se rijesilo u manje od 3 minute. Pitam je jer trebam cekati voditeljicu delikatesa, a ona mi kaze da ako smatram da je problem rijesen da ne trebam i ujedno mi se ispricava na neugodnoj situaciji. Nakon ljubaznog pozdrava udaljavam se od pulta i jos ne mogu vjerovati da se problem za koji sam sumnjala da ce se uopce rijesiti, rijesio na obostrano zadovoljstvo u vrlo kratkom vremenu, jednostavno i bez ikakvog kompliciranja. Moze biti primjer svima! Sve pohvale!
Andrea P.
Objavljeno 12.10.2011. u 16:17 | 1 komentara | Ispiši | #
KRIVI SALTER?
petak, 30.09.2011.
Budući da uvijek imamo puno pošte, skoro svaki dan je netko od nas u poštanskom uredu. Taj dan je bio moj red. Naime, nakon posla sam se uputila u poštanski ured s desetak pisama. Ušla sam unutra i primijetila dva šaltera za poštansko poslovanje i dvoje meni dobro poznatih zaposlenika. Kod djelatnice je već bila jedna stranka pa sam prišla šalteru gdje je upravo sjeo muški djelatnik. Prišla sam te stavila pisma na pult. Djelatnik me nije niti pogledao već je polako počeo otvarati bombon i jesti. Ja sam i dalje čekala. Zatim je djelatnik, i dalje ne gledajući u mene, počeo slagati papire po stolu, lagano premještajući papire s jednog kraja stola na drugi, usporeno, čisteći male papiriće i slažući spajalice u kutiju. Već sam bila pomalo ljuta, a ona me djelatnik pogledao. Međutim, umjesto pozdrava i izvolite, upitao me „A zašto ste Vi došli k meni?“. Ostala sam zbunjena u prvi trenutak, čak nisam bila sigurna obraća li se meni. Odgovorila sam da sam tu tri puta tjedno i da sam svaki put kod njega slala poštu te kako to misli zašto sam došla. Nonšalantnim tonom mi je odgovorio da je njegov šalter za pakete te da sam trebala ići kolegici. Opet sam ostala zbunjena jer mi je ovo prvi put rečeno, nakon što sam mjesecima slala poštu na istom šalteru. Nisam ništa odgovorila, a djelatnik je samo komentirao „A dobro“ i zaprimio moja pisma. Žvačući prije spomenuti bombon, napravio je račun i naplatio. Bez ijedne riječi. Uzela sam račun i izašla iz pošte, ne shvaćajući što se zapravo dogodilo. Naime, pošta nije prodavaonica i ne možemo birati hoćemo li se vratiti ili ne. Daje li to pravo zaposlenicima da zaboravljaju na kvalitetu usluge?
Objavljeno 30.09.2011. u 09:18 | 0 komentara | Ispiši | #
Želimo li lojalne goste
srijeda, 21.09.2011.
Ovaj sam vikend treći puta u manje od godinu dana provela u jednom malom obiteljskom hotelu u Istri. Razlog mog vraćanja su bile dvije stvari - odlična hot stone masaža i jako fino jelo - seitan u umaku od tartufa. Prva masaža je bila odlična. Druga drugačija i lošija, treća gotovo ispodprosječna. Cijena ista. Prvi seitan je bio u umaku od tartufa, ogromna porcija, cijena prihvatljiva, drugi je bio manja porcija, 30% veća cijena,a treći puta je bila još manja porcija i ovaj puta je umak od vrganja, a cijena duplo veća. To me navelo na razmišljanje - želimo li mi uopće lojalne kupce, ili bismo radije da netko dođe jednom, jer onda ne vidi kako ga svaki puta hoćemo nasamariti. Ili ćemo biti fer i stvarati lojalne kupce/goste ili ćemo ih svaki puta pokušati prevariti pa ovi koji dođu jednom neće ni skužiti, a ovi koji navrate više puta kad shvate, otjerat ćemo ih, da možemo dalje po svom.
Objavljeno 21.09.2011. u 16:03 | 0 komentara | Ispiši | #
Nakon Turske, u Amsterdamu ista priča
Prije nekoliko tjedana ispunila sam si dugogodišnju želju i posjetila Amsterdam.
Prvi dojam – kao i lani u Turskoj – ovaj puta još ljubazniji policajac na kontroli putovnica kaže Dobrodošli, jeste li ovdje poslovno ili ste se došli zabaviti. Naravno, sav taj small talk prati iskreni osmijeh i osjećaj da sam dobrodošla, da nikome ne smetam, što na našem aerodromu nije baš tako.
Kažem – zabava i veli on meni – e pa onda lijepo se provedite. Idemo dalje – ulazim u taxi. Opet ljubazan čovjek, smije se, pričamo mi, ljetovao on u Istri, sviđa mu se Hrvatska, opet ista priča pita me zašto sam tu i da mi samoinicijativno 30-ak korisnih savjeta – gdje i što jesti, što zaista vrijedi posjetiti, što je razvikano (naravno prije toga me pitao što me zanima) Dolazim u hotel, opet svi ljubazni, nude dodatne usluge… i krenem po gradu, muzej jedan, drugi, svi gledaju u oči, pozdravljaju, govore savršen engleski, ljubazni su… kad zastanem na cesti i gledam u plan, dođe pokoji lokalni čovjek i pita me trebam li pomoć (ovo mi se naravno vraća jer ja to radim ovdje)
Da nije sve kod susjeda idealno, da naletila sam na jednu od 100 bezobraznu djelatnicu i to na Jimmy Choo cipelama. Klasična priča kad prodavačice luksuzne robe same procjenjuju tko može/ne može nešto kupiti
Uglavnom, što je to u Amsterdamu i Turskoj čega očito nema kod nas.
Svjesnost da su turistička destinacija. Da žive od turista. Da su zato turisti dobrodošli. I zato svaki onaj pozdrav, osmijeh, zahvala ima svrhu i smisao. Zahvalni su na tome. I zato su dobri domaćini.
Ne možemo promijeniti svijet niti druge ljude, no možemo mijenjati sebe – što ste vi napravili za hrvatski turizam. Ja sam samoinicijativno prilazila gostima i u Zagrebu i na moru i nudila pomoć. Razmislite, što možete učiniti sada, što iduće sezone, ako ništa drugo vratit će Vam se kad odete negdje drugdje kao turist – više ćete uživati, ljepše se provesti.
Kristina H.
Objavljeno 21.09.2011. u 16:02 | 0 komentara | Ispiši | #
Zasto je usluga losa?
srijeda, 07.09.2011.
Još jedna turistička sezona bliži se kraju. Rezultati bilježe porast ulaska turista u zemlju, porast broja noćenja. S jedne strane stižu nam pohvale na uslugu u Hrvatskoj i ruku na srce, znamo mi ponekad i oduševiti. Ipak, s druge strane čujemo kako su ljudi nezadovoljni uslugom, kako turisti često čuju riječi poput „Ne može“ ili „Kad ćete više otići“…
No, nije tako samo u turizmu. Svi ćemo mi otići u dućan i neka prodavačica će nas oduševiti dok će nam druga pomoći da se više nikad ne vratimo u taj dućan. Isto je kod frizera, liječnika, u kafiću…
Mi ne bi bili „mi“ (tajni kupci) kad ne bismo istražili zašto je negdje usluga loša i zašto djelatnici zakažu u gotovo svakom trenutku istine…
Što smo otkrili pogledajte u našem novom ČLANKU na webu!
Heraklea
Objavljeno 07.09.2011. u 10:02 | 0 komentara | Ispiši | #
Sto smo ljetos radili?
ponedjeljak, 05.09.2011.
Puno projekata prošlo je kroz naš ured ovog ljeta… odmarali smo se, ali smo i puno radili te posjetili brojne hotele i kampove na obali! J
Neki od njih bili su smješteni na Lošinju gdje smo posjetili brojne objekte te uživali u blagodatima tog otoka, ali naravno, i u usluzi koja nam je tamo pružena. Zanima vas kakvi su bili djelatnici na Lošinju? Jesu li bili uslužni, ljubazni i spremni pomoći?
Sve informacije pronađite upravo OVDJE!
Heraklea
Objavljeno 05.09.2011. u 15:58 | 0 komentara | Ispiši | #
Pa šta ste onda dolazili. Odjebite, odjebite svi…
četvrtak, 18.08.2011.
Već godinama planiram povratak na Vis koji mi je ostao u prekrasnom sjećanju. I tako sam surfanjem na netu našla 3 hotela, dva u Visu sa 3 zvjezdice i jedan u Komiži sa dvije. I odlučila sam se za Vis, Hotel Issa jer je blizu plaže za razliku od Tamarisa koji je u centru. (ovo je ujedno i odgovor na pitanje pa šta sam onda došla ... direktorici prodaje) Nažalost tek kasnije sam saznala da postoji novootvoreni hotel SanGiorgio, razlika nebo i zemlja. Odlaskom na stranicu hotela Issa bukirala sam smještaj od 1 do 5.8. I krenula sam na put.
Dok sam čekala u redu da kupim kartu za trajekt nažalost uz mnoštvo turista iz raznih zemalja imala sam priliku svjedočiti kako mladi zaposlenik ne znam je li od Jadrolinije ili Luke viče na goste koji se pokušavaju ukrcati na trajekt za Hvar – odjebite, odjebite svi. Mislim da je povod bio što je stranac pustio neki auto s 4 plavuše ispred sebe što se djelatniku koji je pokušavao uvesti reda nije svidjelo. Ipak, mnogi su bili zgroženi njegovom reakcijom.
Uglavnom uspjela sam se ukrcati i doći na Vis. Kad sam vidjela izbor jela za večeru i sutradan za doručak nisam mogla ne nasmijati se i pitati se – čemu opcija na webu kod rezerviranja za odabir vrste prehrane kad su ionako dostupna 2-3 jela. Čula sam u više navrata komentare gostiju za vrijeme obroka – zar je to to – na više jezika. Budući sam išla večerati vani, tražila sam na recepciji promjenu u noćenje s doručkom. Djelatnik me uvjeravao da osim što ne može ništa promijeniti jer sam ja tamo negdje preko interneta rezervirala a ne kod njih, to je neka agencija kaže, netko sjedi sam u sobi svojoj i njima uzima proviziju za goste. Fino razumijevanje trendova i moderne tehnologije, ali o tom potom. Dakle, ne mogu promijeniti večeru i dodaje gospodin pa ionako je kod njih večera 25 kn pa mi to ništa ne mijenja. Teškom mukom sam se suzdržala komentara da toliko i vrijedi, ali dobro. Idemo dalje. Iz privatnih razloga hoću promijeniti boravak – skratiti ga za jedan dan. Opet ista priča ne može, moram preko agencije preko koje sam rezervirala iako sam otišla na stranicu od hotela. Moram platiti 20 kn da odem na Internet. Dobro, sve to preživim i dobijem nekog u agenciji. On prestravljen komentarom da sjedi u sobi i ništa ne radi, obećava da sve mogu riješiti s hotelom i da će on sve objasniti direktorici prodaje. Dolazim par sati nakon toga i tražim direktoricu prodaje. Budući je bila iznimno neljubazna, uvjeravali su me da nisu rekli stvari koje jesu itd… nismo se baš mogle razumjeti. Njen komentar – Pa šta sam onda dolazila?. I da će mi sad vratiti istom mjerom. Uglavnom odbila mi je dati knjigu žalbe jer je puna (poslije sam vidjela, stvarno je puna, što me ne čudi) pa mi je odbila reći tko je direktor i kad dolazi jer ona je sad tu i glavna. (kasnije sam sve saznala od konobara) Uglavnom gospodin Mario Cikač (ako je to dobro ime koje su mi dali) dobro se sakrio (navodno su mu tamo bili žena i djeca) pa ove informacije nisu došle do njega. Tko zna, možda dođe do ovog bloga. U svakom slučaju neću im više smetati u hotelu.
Vjerojatno jer turistički djelatnici slijede moto Isti, piti i ništa ne činiti (inače simpatičan moto s jednog seoskog gospodarstva na Visu).
Ukratko, preživila sam Vis, doživjela niz lijepih stvari uglavnom zahvaljujući vlasniku agencije Vis specijal koji je jedan od rijetkih svijetlih primjera na otoku. Prekrasno je uvijek sresti ljude koji vole svoj otok, koji uvijek daju više gostima, koji prenose ljubav i strast prema otoku na goste. I naravno, još k tome, koji su prepuni životnih mudrosti
Kristina H.
Objavljeno 18.08.2011. u 12:37 | 9 komentara | Ispiši | #
Hacienda – kraljevski tretman na koncertu kraljice estrade
11.8. (točnije 12.8. u 2 ujutro) bila sam na koncertu Jelene Rozge u diskoteci Hacienda
Negdje oko 23 h dok je tek bila nekolicina gostiju, suprug i ja smo prošetali diskotekom jer je on bio prvi puta. Odjednom sam osjetila da me netko zgrabio za lakat i kaže „Šinjorina, izvolte van!“. U čudu sam se okrenula prema djelatniku i pitala o čemu se radi. Rekao je – Niste VIP. (btw VIP je tko telefonom rezervira stol u ovom slučaju, nije nužno biti starleta, pa mi je laknulo...). Rekla sam u redu, objasnila da nikog nije bilo da me spriječi i da nije bilo ništa označeno i da idem dolje, no da ipak smatram da bi on mogao sve to ljubaznije reći. Odgovorio mi je ponosno da je on ljubazan, da se skroz popravio od lani jer je prošle godine gote vukao za kosu i lupao nogom u guzicu. Naravno odbio mi je reći svoje ime, no očito je lokalna zvijezda i turistički ponos Vodica.
Kristina H.
Objavljeno 18.08.2011. u 12:36 | 0 komentara | Ispiši | #
Gosti neće vanka, toliko je dobro kod Frane ili su u pitanju ipak pohlepa ili/i početničke greške
Mama je rezervirala dio našeg zajedničkog obiteljskog odmora u (činilo se na internetu) prekrasnom novom apartmanu uz more u mjestu pored Šibenika – Žaborić. Po prvi puta kako kaže turizmom se počeo baviti gospodin Frane Jakelić. Vjerojatno budući da mu je prvi puta nije baš vjerovao rezervacijama pa se odlučio na overbooking iliti bolje imati 2 rezervacije u isto vrijeme nego nijednu pa valjda će jedna upaliti. I tako osim 7 dana prije, i večer prije moja je mama potvrdila telefonom da sutradan dolazimo, nas 4 i moj 2,5 godišnji sin. Sve je bilo u redu. To jutro ponovo je nazvala, i dalje je sve bilo u redu samo nas je gospodin Frane zamolio da odemo do agencije u Brodaricu. Mama je shvatila da tamo preuzima ključ. Kad je nazvala iz agencije Frane je rekao da mu gosti neće vanka i da će nam Ana iz agencije već nešto super naći. Našu zaprepaštenost prije svega rekla bih laganjem to jutro i večer teško je opisati - prije nam je mogao reći da nešto nije u redu a ne u podne na 35 stupnjeva s malim djetetom kad smo već došli tamo. Uglavnom, zvao je par dana nakon, ispričao se, mi smo našli odličan apartman u zamjenu nakon jednog suvišnog seljenja. Ipak, osim nepotrebnog stresa i gorkog okusa u ustima, možda jedan savjet za iznajmljivače – razumijemo, uzmite avansnu uplatu za garanciju, laganje nije rješenje, naravno, osim ako ne želimo da nam prva godina bavljenja turizmom ne bude i zadnja.
Kristina H.
Objavljeno 18.08.2011. u 12:34 | 0 komentara | Ispiši | #
